DŽENTLMENI:
► Neprofitno udruženje gradjana, osnovano 2007. godine.
► Ima za cilj promovisanje fer i sportskog navijanja na fudbalskim stadionima.
► Teži da okupi sve ljude sa sportskom strašću kojinsu istinski zaljubljenici u sport i naše reprezentacije.
► Razvijanje kulta pristojnog i civilizovanog navijanja.
► Upoznavanje drugih navijačkih grupa i kultura iz kojih dolaze
(stvaranje interkulturalno dijaloga medju navijačima iz celog sveta).
► Promovisanje navijaštva kao sub/kulturne pojave.
► Borba protiv netolerancije I diskriminacije I nasilja na sportskim stadionima.
► Edukacija mladih I upoznavanje sa vrednostima udruzenja.
► Saradnja sa organima naše reprezentacije I drustvenim institucijama.
MISION:
► Non-profit association, founded in 2007.
► It aims to promote fair and sporty cheering at football stadiums.
► It strives to gather all people with a passion for sports
who are true lovers of sports and our national teams.
► Developing a culture of decent and civilized cheering.
► Getting to know other fan groups and the cultures they come from
(creating intercultural dialogue among fans from all over the world).
► Promoting cheerleading as a sub / cultural phenomenon.
► Fight against intolerance, discrimination and violence in sports stadiums.
► Education of young people and introduction to the values of the association.
► Cooperation with our national team and social institutions.
Treća sreća. Posle remija i poraza, konačno nam se posrećio u Lisabonu i to kada je bilo najvažnije. Zbog komplikacija sa Covid-režimom u gotovo poslednji cas krenuli smo preko Budimpešte i Porta. Stigli smo knap vece pre utakmice I to u Porto pa kako nije bilo puno organizovanog vremena za druženje sa navijačima Portugala , bila je samo tura pica u hotelu pred spavanje. Spavalo se inace u drvenim kapsulama u hotelu Portu koje nude mrkli mrak te smo probali neku drugu dimenziju odmora I uopste nije bilo lose . Ujutro posle dobre kafe I komentara da je Portugal jedina drzava u EU gde je moguce popiti jutarnju kafu za manje od 1e , uputili smo se ka zeleznickoj stanici (mada vise lici na muzej) , hvatajuci prvi voz za Lisabon. Na voz se ukrcavamo zajedno sa jos dve grupe nasih ljudi I vec pocinje prvo skandiranje Srbiji cime izmamljujemo osmehe sipaticnih Portugalaca.U vozu je neko bistrio sastav za vecerasnju utakmicu koji je najavio selektor Piksi , dok su neki drugi clanovi ekipe pricali na odlicnom engleskom sa lokalcima iz Porta problematiku koja ih muci a to je zasto se svi vazni mecevi reprezentacije Portugala igraju u Lisabonu , a ne u Portu. Neki su ispijali pice I uzivali u fenomenalnim prizorima strme portugalske obale sa talasima koji je zapljuskuju I prave lepu sliku neukrotive prirode. No sve je to bila uvertira I psiholoska priprema za utakmicu koja je sledila. Malo smo bili razocarani sto je prvobitno bilo planirano da se Lisabonsko fudbalsko vece dogodi na stadionu Sportinga(na kome nismo bili), ali je opet sve vraceno na Da Luš tj na stadion Benfike. Sad vec iskusni posle dobrog rucka u lokalnom restoranu ,krecemo na vreme ka stadionu jer je metro stanica koja vodi na stadion u sastavu modernog trznog centra I stvaraju se velike guzve. Na samoj utakmici, sjajna podrška I jednoj I drugoj ekipi I sa velikim brojem naših navijača iz celog sveta. Poseban užitak bio je susret sa Erikom Kantonom. Svojevremeno gospodin u kopačkama, danas fudbalski fanatik koji putuje planetom i uživa. Na naše pitanje zašto je baš odabrao utakmicu Portugal-Srbija, odgovorio je „zato što očekujem odličan fudbal“. I nije pogrešio. Inače, Kantona je omiljeni igrač navijačke grupe Džentlmeni zbog svoje filozofije -ženu možeš da promeniš, ali klub nikada-. Uživo izgleda još bolje nego na fotografijama i podseća na Šona Konerija iz filmova o Džemsu Bondu. Uspeli smo da se spustimo cak do mesta odmah iza klupe sa nasim igracima I ono sto nam je odmah zapalo za oko je bio pristup nasih igraca koji se nisu ni malo uplasili Ronalda I punog stadiona , pa cak ni posle ranog gola Portugalaca. Verbalna gestikulacija Pixija je bila jasna: Napred I samo napred . Veliko emotivno pražnjenje posle Mitrovog gola uticalo je da noć provedemo u lokalnoj kafani u blizini hotela, sumirajući utiske sa utakmice i odgovarajući na poruke i čestitke iz Srbije. Vrlo smo bili prijatno iznenadjeni I ponasenjem lokalaca koji su svi cestitali na dobroj igri I zasluzenoj pobedi nase reprezentacije. Zaista viskok stepen sportske kulture I za vreme ali I pre I posle utakmice. Sutradan emotivno ispraznjeni smo starim tranvajem otisli na tvrdjavu iznad grada gde smo uzivali u suncanim zracima koji su dolazili iz pravca okeana. Vracamo se u Srbiju kao pobednici. Mnogo dobar osecaj.Zaključak je da su ovde u Lisabonu svi bili na visini zadatka, od igrača, selektora, stručnog štaba, ljudi iz Saveza, do navijača. To je recept i za Katar. Zajedno možemo sve, bitno je postaviti ciljeve i raditi na njima. Džentlmenski pozdrav – Idemo u Katar!
Eins, zwei, drei! Prvi utisak Vas nikada ne može prevariti, naročito kada je Nemačka organizator fudbalskih prvenstava.Nebitno je da li je SP ili EP. Razlike nema, atmosfera je uvek na zavidnom nivou. Ne znam da li je jedina ali sam ubedjen da je jedna od retkih na celoj planeti, a ne samo u Evropi, koja može da dozvoli luksuz da polovina stadiona na kojima se igra EP bude dom drugoligaša. Taj podatak možda i više govori o samoj Bundesligi, o regularnosti takmičenja, kvalitetu fudbala koji se igra, kvalitetu koji nije samo na strani bogatih… Prvi utisak je bio 2006 godine i to takav da smo svi koji smo bili prisutni na Mundijalu u Nemačkoj bili mišljenja da kada ne znaš kome poveriti domaćinstvo za organizaciju nekog velikog takmičenja, treba pozvati Nemce. To dovoljno govori o organizatoru i taj utisak je i posle ovog EP ostao isti. Kapa dole što bi se reklo. Posle SP u Qataru i visoko posavljenih kriterijuma nije bilo lako ispoštovati sve zahtevniju fudbalsku publiku ali Nemci znaju kako se to radi. Malo o nama. Organizovanje navijača posle Qatara činilo se biće puno lakše ali su se isprečili razni problemi kao i uvek kada je jedan fudbalski dogadjaj ovog formata u pitanju. Prvi problem su karte. Nema više papirnih karata, otišle su u istoriju. Ko nema pametan telefon i email adresu taj se više utakmica neće nagledati. Sad će i publika verovatno biti pametnija pa će samim tim i problema biti sve manje.Ali gledalac nije telefon niti je telefon gledalac, barem se nadamo da će u budućnosti na ljude gledati kao na ljude a na stvari kao na stvari. Trebovanje karata je bilo u bubanj pa koga iz bubnja izvuku. Na žalost po nas koji smo aplicirali prošli smo loše kao i većina navijača Srbije koje smo godinama upoznavali po tribinama širom Evrope i sveta. Da li može bolje i drugačije? Odgovore neću davati ali ću i dalje postavljati pitanja. Igru naše reprezentacije neću komentarisati jer to svi rade. Ali čemu sve to? Na tribini je uvek isto, sumorno i nepotpuno zbog pesme. Trudimo se da utičemo ali neko nas čuje neko ne. Uglavnom ne jer se uvek gleda ispod oka ko su ovi i čiji su. Siguran sam da je bilo mesta za Srce na teren… Barem kad su momci istrčavali ali… Ostala je praznina koja se popuni sa Srbija,Kosovo… Pa ko hoće neka navija. A Daj gol…. Pa valjda nam nije trebala kad smo ih davali kad god smo hteli. A da rekao sam da neću odgovarati. Pa kad niko ne odgovara zašto bih se pravio da nešto znam. Da se rodim ponovo… Ja ništa ne bih menjao… Zauvek bih bio tu… Zauvek uz Srbiju… Za sreću je potrebno troje. Ako su srećni funkcioneri i fudbaleri red bi bio da i gledaoci budu, jer valjda će se u budućnosti fudbal igrati za gledaoce kao što se nekada igrao. Ili će biti ono” vodiće te tata da gledaš kako deca jedu sladoled” .Pohvalio bih navijače da su napokon prepoznali dres Srbije a da su zanemarili klupska obeležja.Tu je pomak očigledan. Fali nam još malo da budemo pravi, samo malo. Odin, dva, tri. Hteo sam reći jedan, dva, tri. Mi odavno više od tri nismo vezali. Sad nam slede Španija, Danska i Švajcarska. Znači opet tri. Izgleda da tri puta i Bog pomaže, tako se kod nas kaže. Ostaje da se vidi kome. Ko je rekao navijačima?
Dok smo paradirali Crvenim trgom i ulicama Moskve, uveliko su nam se prividjale senke naših slavnih predaka. U jednom trenutku od sreće i ushićenja nismo više znali ko smo, a ni gde smo! Da li su Popaj, Tirke ili Moša ušli u mene, ili sam tih dana to bio samo još jedan ja?!? Možda sam samo malo više maštao o sreći i od samog Milana Timotića? Verovatno mi je on i ostavio brkove u amanet. Ni sam više nemam odgovor, a nije ni važno! Opet sam pobegao iz sopstvene sepije jedne predratne Skadarlije. Nismo stigli parobrodom kao oni nekada u trideset i nešto dana. Samo smo mi Gentlemeni izjurili iz metroa, posle dvadeset i nešto minuta dobre vožnje sa presedanjem. Verovatno nam je to ulilo dodatni motiv i samopouzdanje?! Možda i taj hotel na kraju grada, skoro 40. km od Kremlja, a još u novoj Moskvi. Ma ko će ga znati! U hladnim hodnicima starog kamenog vremena, prekrasnih carskih lustera i tunela svaki dan sam se pretvarao u naš šetajući logo. Tačnije, samo sam se presvlačio u samoga sebe. Negde izmedju dve kompozicije iste stanice metroa što večno idu u suprotnom pravcu, kao u centru prošlosti i budućnosti. Ohotnji Rad je bila naša tajna garderoba! Kao klovn na velikom sunčanom trapezu od tankog, sivog pločnika razdragane i karnevalski presvučene ruske prestonice pravili smo naš mali šou gde god smo stigli. Bili smo putujući cirkus, u najlepšem mogućem smislu te igre i osvojili mundijal. Tako ga barem samo još brazilci zovu. Svakako su se izmešali svi ti duhovi naše prošlosti i napravili lom. Neki čudan spoj?! Dali su nam snagu i vetar u ledja, to je sigurno! Tako sjedinjeni pothranili su moju harizmu pokorivši mi dušu na tren, poklonivši me svetu na par dana. Imali smo i veliku obavezu prema našim velikanima, da uspešno nastavimo tradiciju! Malo smo i patili, osećajući kako nas ceo svet više upoznaje nego prepoznaje, gledajući moju skrivenu maramicu u tri boje kako tiho vibrira iz sakoa, misleći da je ruska. Već u našem drugom naletu i mojoj ludoj kontri vrlo brzo bi svi prisutni shvatali da su danas na Crvenom trgu ponovo zaigrali srpski Gentlemeni. Igrajući kolo u latino vajbu, brzo smo brazilce učili pokretima od kojih je zastajao dah. Zaigrali smo sambu i kapoeru u srpskom ritmu i preokrenuli tok predivne igre u našu korist. Gomilali su se blicevi i zasevali su ljudi na sve strane moskovske otvorene scene, dok se pravio veliki špalir oko nas. Baš tim redosledom! Više od igre i teatar Boljšoj je još više zanemeo. Odzvanjali su trgovi! Menjali smo rekvizite, kao zastavice pred utakmicu, poklanjali i bacali znojave majce našim novim navijačima svih boja i meridijana. Bili smo heroji ulica i velikih bulevara. Da li je Putin već uveliko rasterao oblake i podario Moskvi sunce, ostaće tajna. Da smo ga mi vratili u kišovitu Srbiju i u srca naših ljudi, već sigurno se zna. Preuzeli smo žutu boginju, večnom vlasniku Žil Rimea! Carski grad je dobio svoje nove šampione! Napokon je i lenjinov mauzolej podmiren. Hram Vasilija Blaženog zbog nas još uvek zvoni, kao crkva Svetog Marka u podne. Osvajali smo Moskvu, korak po korak, kao oni nekada Berlin, pedalj po pedalj. Krio sam se iza svojih brkova, slamnatog šešira i leptir mašne ne odbijajući nikoga za igru i slikanje! Bili smo vrlo ponosni odakle dolazimo, mameći uzdahe gde god da se pojavimo. Osluškujući sve narode sveta pomerili smo kazaljke našeg usnulog srpskog vremena bar malo unapred, za koju sekundu. Možda čak i minut, ali sigurno je u pitanju bio bar jedan sat! Igrajući naš spontani meč na ulicama obećanog grada mi Gentlmeni smo već uveliko smo znali da prejaki Brazil sigurno pada, kao oni naši idoli nekada na Centenario stadionu. Bilo nas je manje i to znatno. Opet smo igrali u hendikepu i pobedili. Jedino smo molili bogove da ovi naši na terenu za dva dana to samo i potvrde kako bi fudbalska istorija mogla nesmetano da se vrati u svoju repeticiju.
Tužni, iscrpljeni, umorni, emotivno prazni i potpuno skrhani krećemo tiho već hladnim Kaliningradom i ne progovaramo. Kao mala vojska još jednog izgubljenog rata nekako nalazimo put u jedan dobar pab u samom centru nekadašnje pruske lepotice. Kako ulazimo, kreću ovacije i podrška rusa sa svih strana i stolova. Neopisiv osećaj! To se zaista neda prepričati. Švajcarci i svi ostali drugi navijači nemo ćute, posmtraju, kao da su oni izgubili. Ne veruju! Na nama suze koje same naviru! Nemamo energije, kao da ne postojimo, ali jedan od nas uvek mora da bude jači od ostalih u odsudnim trenucima i da gura napred! Tako je to uvek od kada postojimo! Uvek je to neko drugi, zato i jesmo moćna, mala i odabrana družina! Kreće pesma, navijanje, nazdravljivanje sa celim pabom i ponovo kreće ona stara, dobra euforija! Ponovo rade Gentlmeni! Probudila se u nama i nova nada u medjuvremenu, možda i najteža ikada! Radno se zove Moskva, a ratnički Brazil. Igraćemo svoju prvu ili poslednju Kapueru na ovom mundijalu, jer sutra već krećemo dalje!
Gledati prijateljske utakmice ili ne ? Staro dobro pitanje. Neko ih voli jer su opuštene , a neko ih ne voli jer nemaju takmičarsku draž. Zato je ovoga puta u odluci ići ili ne ići , presudio TORINO. Prva dilema auto ili avion je razresena kroz let iz Temišvara do Milana za samo 7 99evra. Druga dilema je bila auto (rentacar) ili vozovi i opredelili smo se za ovo drugo . Četvrtak veče smo stigli u Milano i proveli tiho veče u blizini Duoma koje su iskoristili mladji članovi za slikanja dok su iskusni članovi ekipe konzumirali pizzu u obližnjem restoranu. Ovi prvi naleteli na fotosešn mlade Ukrajinske manekenke , što je bila definitivna potvrda da se nalazimo u gradu mode.Ujurtro posle iznenadjujuće dobrog doručka ukrcali se na voz i krenuli za Torini . Put od 55 minuta na liniji Milano -. Torino deluje bezazleno ali kvar na vozu negde kod Novare nas je podsetio da smo u Italiji a ne u nekoj ozbiljnoj zemlji EU. Po dolasku u Torino odmah smo otišli do hotela gde smo se malo osvezili i posle krenuli u grad. Torino odiše dosta vlastelinskim šmekom za razliku od Milana . Dobar capućino na obali reke Po a kasnije i dobra pasta na lokalnom trgu sa pogledom na Valentino park su nas totalno učinili spremnim za dalje akcije.Na samom prilazu Olimpiko stadionu dali smo intervju za italijansku televiziju koji su insistirali na pitanjima o Ljajiću pre svega jer je član lokalnog kluba Torino. Oko stadiona na sve strane Marokanski navijači , skroz obučeni u dresove i majce Marokanske reprezentacije. Čak je bio i veći broj punktova oko stadiona sa prodajom navijačkih rekvizita Marokanske reprezentacije. O samoj utakmici neću ni reči jer je bila preslikana slika i prilika ranijih utakmica. Jednostavno drvimo loptu i uopšte nismo konkretni u napadu dok odbrana ima zagarantovanih par kikseva po utakmici. No valjda ce se sve to dovesti u red do Svetskog prvenstva.Posle tekme smo otišli direktno u grad i opredelili smo se za zonu oko ž.stanice gde su koncentrisani alternativni klubovi. Kao i u Beogradu završili na dobrom kebabu kod braće iz Turske. Subota je bila dan za lagani doručak i kafu u centru Torina a onda smo krenuli za Commo. Deo ekipe ostao na jezeru a deo otišao gore u Švajcarsku (Chiazo). Oko ponoći smo se svi vratili u Milano i zbog dobrih iskustava završili u diskoteci LOLAPALOSA.Sjajna atmosfera i lepe italijanke koje ne znaju da pričaju engleski pa završiš sa nekim Hrvaticama - arhitekticama na privremenom radu u Milanu. Naravno čekirana 'prijateljstva' na društvenim mrežama jer Milano stalno bude destinacija i čvorna tačka mnogih putovanja.Treba pomenuti i haos na ulicama Temišvara zbog održavanja maratona tako da smo 1.5h kružili po istom tražeći izlaz za Beograd. Kkao smo već kasnili , častili smo se dobrim ručkom u Vršcu u kafani 'Dinar'. Topla preporuka.
Pa otputovati za Monaco na utakmicu. Ovoga puta podeljeni u dve grupe . Prva do Milana avionom, a onda autom uz Azurnu obalu.Prelepi predeli su izbrisali umor ranog avio leta. Druga konformistička grupa krenula iz Budimpeste do Nice gde je bila smestena , a u nedelju su dosli za Monaco. Napravljeni izleti do Caen-a , Antiba I Ez-a. Nedelju dana pre nase posete bila je na ulicama Monte Carla trka formule 1 tako da su jos uvek ulice bile namestene zaprekama I gumama.
Sa beogradskog aerodoroma Nikola Tesla danas je krenula put Katara prva grupa srpskih navijača predvođena grupom Džentlmena. U Kataru ćemo bodriti našu reprezentaciju kroz celu grupnu fazu, i potruditi se da ih poguramo u play-off. U grupnoj fazi pred orlovima su izazovi u vidu Brazila, Kameruna i Švajcarske. Verujemo u Piksija i momke, samo jako do pobede!
Naš dragi saradnik na brojnim projektima Prof.dr Marija Đorić objavila je novu knjigu - Ekstremizam i Huliganizam na Balkanu. Marija je doktor politikologije i naučni saradnik Instituta za političke studije kao i redovni profesor na Fakultetu za diplomatiju i bezbednost. Do sada je objavila preko 90 naučnih radova iz oblasti politikologije. Sa našim udruženjem "Gentlemen" sarađuje u poslednjih 5 godina na projektima koji se bave edukacijom dece i mladih sportista na temu borbe protiv huliganizma, rasizma, diskriminacije, nasilja i drugih negativnih pojava koje prate sport na našim prostorima. Čestitamo Mariji na novoj, ako dobro brojimo, šestoj knjizi.
https://www.youtube.com/watch?v=ntq6aMmsIJ4
Goran Bunjevčević je preminuo u noći između 19. i 20. maja kada je hitno prebačen u bolnicu gde mu je ustavljeno da mu je pukla aneurizma, zbog čega je operisan i od tada je bio u teškom stanju. On je do smrti obavljao funkciju sportskog direktora Fudbalskog saveza Srbije.Igračku karijeru proveo je u nekoliko beogradskih klubova pre nego što je 1997. prešao u Crvenu zvezdu, čiji je bio kapiten. Potom je još nastupao za Totenhem u Engleskoj i Den Hag u Holandiji.Za fudbalsku reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 16. puta.Predstavnici udruzenja Dzentlmen su uzeli ucesce na memorijalnom turniru u njegovu cast u Staroj Pazovi, odavsi pocast Bunji koji nam je puno puta dao podrsku i na terenu i van njega.
Jedan od naših strateških prioriteta u narednom periodu je da iz korena promenimo kulturu fudbalskog navijača Srbije i da podignemo na viši nivo taj odnos prema reprezentaciji. Stvaranje kulta reprezentacije je dug i komplikovan proces, svesni smo da je potrebno vreme, ali ne smemo da sedimo skrštenih ruku. Jako samo zainteresovani za saradnju sa navijačkim grupama i sa raznim udruženjima navijača“, naglasio je Šurbatović.Mnogi ne znaju da u Srbiji postoji Udruženje navijača pod nazivom ’Džentlmeni’ i da u poslednjih 30 godina nisu propustili nijednu utakmicu fudbalske reprezentacije Srbije na gostujućem terenu. Radi se o zrelim momcima, porodičnim i obrazovanim ljudima.Ima ih tridesetak i svako od njih se ostvario u svojoj struci i radi u nekoj ozbiljnoj firmi. Zajednička im je strast prema fudbalu i prema reprezentaciji svoje zemlje. Dolaze na utakmice u odelima, sa kravatom i šeširima, druže se sa navijačima protivničkih reprezentacija i propagiraju one prave sportske vrednosti. Takvi navijači su uvek dobrodošli i imaju pravo da se poistovete sa fudbalskom reprezentacijom Srbije rekao je Šurbatović.
Džentlmeni su pružili podršku našim damama koje su lakše nego što smo očekivali pobedili reprezentaciju Grčke sa 4:0. Prethodno su u Poljskoj 22.Septembra pobedile reprezentaciju Ukrajine sa 2:1 i istakle kandidaturu za prvo mesto u grupi Lige nacija gde će glavna borba biti sa reprezentacijom Poljske sa kojima se očekuje dvomeč tokom Oktobra.
U petak 25 januara 2019 god. u Hotelu Crawn plaza, održana je II skupstina udruženja Džentlmen. Na skupštini je izvršena analiza prethodnih aktivnosti s' akcentom na uzimanje učešća udruženja u aktivnostima i učešću na svetskom fudbalskom prvenstvu u Rusiji. Takođe na skupstini su izabrani članovi upravnog i nadzornog odbora , ali i usvojena nova organizaciona i kadrovska šema i preraspodela poslova i odgovornosti za naredni period od 2 godine. Napravljeni su i dogovori oko prvih narednih aktivnosti. Skupština je trajala 3h.
Ako bi isključili mnoge predrasude koje prate navijače na ovim našim prostorima kao o široko rasprostranjenoj pojavi među mladima pomalo ograničenih vidika i suženog stanja svesti, sklonih nasilju i vandalizmu moramo priznati da ono što se može videti na našim stadionima i oko njih, često nema previše veze sa sportom . Ali ako je već tako kako je ne bi bilo na odmet da se zapitamo kako da povratimo onaj već zaboravljeni duh sportskog i fer navijanja kada smo mogli da odemo na stadion i da mirno uživamo u sportskom nadmetanju, da navijamo za svoj tim, da ne vređamo suparnike i ne izazivamo sukobe, kada bi umesto uvreda, pogrdnih reči i bacanja upaljenih baklji većina navijača pružila neku sasvim drugu sliku, kada bi se na stadionima i oko njih samo radovalo, veselilo, pa i tugavalo dostojanstveno i pristojno, kada bi umesto naelektrisanosti, tenzija i provokacija čitava atmosfera bila ispunjena pozitivnom energijom? Da je tako nešto moguće i da je vreme da se krene u tom pravcu uveravaju nas aktivisti udruženja Gentlemen koji još od 2007 godine okupljaju navijače i ljubitelje fudbala dajući svoj lični primer kako se veseliti i radovati pobedama ali i kako biti dostojanstveni u porazima i sve to u cilju da sportsko i fer navijanje postane uobičajena pojava na našim stadionima. Udruženje Gentlemen je svih ovih godina prateći našu državnu fudbalsku reprezentaciju na međunarodnim takmičenjima radilo na dizanju rejtinga Srbije i to ne samo na terenu i ne samo promovišući sportsko navijanje već se zalagalo da se i kroz sub-kulturno delovanje van terena širi tolerancija prema drugim nacijama i njihovim kulturama, navijačkim organizaciijama i grupama odakle god da dolaze.Kruna takvog rada i zalaganja je medjunarodni projekat \"Razvoj nove generacije sportskih navijača\" kreiran od strane Udruženja \"Gentlemen\" koji je uvršten u ERASMUS+ program Evropske Unije za obrazovanje, edukaciju i implementaciju mladih u sportu. U realizaciji projekta pokrenutog prošle godine pored Udruženja “Gentlemen” uključene su i partnerske organizacije koje su aktivne u oblastima sporta, kulture i edukacije mladih: A.S.T.E.R.I Association iz Soluna, Centar za interkulturalni dijalog iz Kumanova i FK Lokomotiva iz Beograda. Pored navedenih organizacija, u pripremi edukativnih materijala i izradi projektne brošure bili su uključeni si domaći profesionalni stručni saradnici Dr Marija Djorić, Dr Božidar Otašević i Dr Ivan Djordjević, koji prate ovaj vid društvenih aktivnosti i sportskog navijanja iz perspektive sociologije, kriminologije i antropologije. Ostvarena je i interakcija sa Sekretarijatima za Sport i Obrazovanje Grada Beograda u cilju koordinacije pripreme seminara koji je upravo održan u beogradskim školama za učenike uzrasta 14-16 godina.Osim što su predstavnici Udruženja Gentlemen i gosti-predavači u interaktivnoj komunikaciji razgovarali i preneli svoja iskustva i razmotrili izazove sa kojima se mladi susreću uspeli su da na jedan originalan i inovativan način upute slušaoce, koji svakako spadaju u najosetljiviju i najpodložniju populaciju mlađih adoloscenata, u celokupnu problematiku vrlo opasne i destruktivne društvene pojave, skrenuvši posebnu pažnju na razne izazove i posledice koje za sobom nosi povodljivost i usvajanje pogrešnih sistema vrednosti. Preneto im je i iskustvo koje su aktivisti “Gentlemen Serbian fans” sticali kroz dugogodišnju praksu, takođe predavači su upoznali mlade slušaoce i sa bezbroj pozitivnih aspekata navijanja i uputili ih u neizbežni navijački bonton kako bi ovoj osetljivoj populaciji približili pozitivan način ponašanja i delovanja na sportskim manifestacijama. Na kraju je svim učenicima podeljen strukturirani anketni upitnik sa ciljem da se dobiju bitni podaci o njihovim pogledima i shvatanjima ove teme. Put od navijača sklonih izazivanju nereda, učestvovanju u tučama i vandalskom ponašanju do počinilaca krivičnih dela u našim uslovima može biti prilično izvestan i ne tako dug, pogotovo kada su u pitanju vrlo mlade osobe koje još uvek tragaju za nekim svojim identitetom. To je upravo i prepoznato kao jedan od glavnih problema u čijem rešavanju je zapravo neophodan ovakav vid edukacije mladih u čemu se ogleda i veliki društveni benefit ovog projekta. Naravno da je još potrebno mnogo toga učiniti i uključiti mnoge relevantne faktore i širu zajednicu kako bi dosegli tu još uvek za nas daleku navijačku dimenziju ispunjenu zabavom, pesmom, veselom koreografijom i navijačkim folklorom, ali bitno je i od nečega početi u čemu su ljudi iz udruženja \"Gentlemen\" učinili prve značajnije korake što svakako zaslužuje svaku pohvalu i podršku u ovom njihovom pionirskom poduhvatu.
Udruženje GENTLEMEN uzelo je ucesce u akciji Fudbalskog Saveza Srbije za dovodjenje dece na juznu tribinu stadiona kada igra Nacionalni tim Srbija. Deci je pokazano kako se fer i sportski bodri svoj, a istovremeno poštuje protivnički tim. Nadamo se ovakvim novim i združenim akcijama.
Udruženje Džentlmen je otpočelo saradnju sa Ivanom Djordjevićem , antropologom i naučnim saradnikom Etnografskog instituta SANU.Osnovna oblast njegovog naučnog intresovanja je antropologija sporta , pa postoje mnoge oblasti za medjusobnu saradnju. Posebna zanimanja autora su za ulogu fudbala i navijača pri konstrukciji lokalnog identiteta.Svoju knjigu "antropolog medju navijačima", Djordjević će predstaviti tokom 2020 godine na jednom od dogadjaja u organizaciji udruženja Džentlmen.
Ekipu Dzentlmena je iznenada posle kratke i teske bolesti napustio njen istaknuti član Goran Stevanović. Goran se poslednjih godina isticao u radu udruzenja , a direktno je bio zaduzen za vodjenje i moderiranje Facebook stranice udruzenja. Takodje je bio član media tima udruzenja. Goran je preminuo neposredno pred put u Kinu na košarkasko prvenstvo sveta , gde je bio jedan od glavnih organizatora kompletne logistike vezane za ovo putovanje Džentlmena.
Mlada reprezentacija je uz velika očekivanja otišla na evropsko prvenstvo u Italiju za igrače do 21 godine. I Džentlmeni su bili u Trstu gde je igrao naš nacionalni tim. Medjutim brzo smo se vratili posle 3 izgubljene utakmice . Mozda lose pripreme ili nesto drugo?
Iako smo se tokom 2020g pomirili sa cinjenicom da nasa reprezentacija nece igrati na EP , ipak je zelja za gledanjem dobrog fudbala prevagnula. Vestim potezima naseg kolege obezbedjene su karte za grupu smrti u Budimpesti i zagarantovane 4 utakmice. I to one sa majstorima kao sto su Mbape , Ronaldo , Miler i ostali majstori. O logistici i organizaciji Gentlmena necemo trositi reci jer odlaske u Budimpestu dozivljavamo kao odlauzak na Palic ili Zlatibor. Odabir auta , smestaja u Pesti i malo cekanja na granici usled guzvi zbog sezone odmora bili su stvar rutine kod odlaska na svaku utakmicu u ovoj grupi. Ono sto je bilo iznenadjujuce je vrlo dobra organizacija domacih navijaca , dok se navijacki kolorit od ostalih navijaca a posebno Holandjana , Portugalaca i Francuza i ocekivao. Bez ikakvih incidenata ispijanje piva i sportske prozivke na trgovima u Budimpesti pokazali su da su ovakvi dogadjaji prevazilaze okvire fudbala i pretvaraju se u svojevrsne feste i karnevale. Na radost obicnih ljudi ali i domacina jer navijacki turizam je vec odavno postao unosan biznis , ali samo ako znas da se organizujes i ponudis gostima razlicite sadrzaje. U razgovorima sa ostalim navijacima uglavnom nam je postavljano jedno te isto pitanje: 'A zasto vasa repka nije prosla a imate dobre igrace'? I onda nase pojasnjenje da imamo igrace ali nemamo tim ... ali to je vec nasa stara prica u razgovoru sa ostalim navijacima iz Evrope i sveta.<br>Na ono na sta bi se posebno osvrnuli je logistika i organizacija utakmica u Budimpesti koja je bila vise nego savrsena. Naime nekad bi po povratku sa stadiona iz zemalja zapadne evrope , pricali o savrsenosti njihovih objekata , stadiona , prevozu do njih i svim pratecim sadrzajima. Ali sada posle obilaska nedavno Warsave , Bukoresta, a sada i Puskas stadiona u Budimpesti , cini nam se da i zemlje istocne evrope postaju predmet naseg odusevljavanja posle posete istih. Dakle besprekorno oznacavanje po gradu , puno aktivista i volontera na sve strane sa odgovorima i odlicnim engleskim , lak metro i svaki drugi transport ka i od stadiona daju neverovatnu dozu konformizma vezanom za utakmicu. A sam objekat-stadion je prica za sebe. Lagani ulaz bez ikakvog guranja uz digitalne karte , fenomenalna preglednost sa svakog mesta na stadionu , odlicni prateci sadrzaji za relaksaciju , dostupnost hrane i pica tokom trajanja utakmice , komoditet svakog pojedinacnog sedista , cisti toaleti uprkos velikom broju ljudi...Dakle sve na svom mestu . A pun stadion sa preko 70000 posetilaca. I upravo zbog svega vidjenog bojazan sta ce biti sa nama i da li je ovako nesto moguce kod nas u skorijoj buducnosti. Nemanje jasne koncepcije da li je potreban nacionalni stadion , gde ga napraviti , da li mozda preurediti postojece i tako pitanja u krug . Ako se ne uozbiljimo i napravimo jasan konsenzus po ovom pitanju , velika takmicenja ce ostati bez nas i kao ucesnika i kao organizatira. A mi cemo putovati umesto da osetimo kako je to biti domacin tj kako je to kad su Beograd i Srbija puni stranih navijaca koji prave navijacku festu. No , nada umire poslednja.
Our country and wider region had passed through a turbulent period of political and economic crises, which have had numerous negative impacts to whole society in terms of increased violence, nationalism, hatred, social exclusion, lack of appropriate education, etc. All these impacts were and, sadly, are still present, especially at the sport stadiums and within the young population. Our association members are grown-up, employed, some with families and children of their own, and feel the necessity to do something practical, to initiate a change to this circumstances, while at the same time continuing to pursue our mission. We are aware that many countries are facing similar kind of troubles and we are eager to join our efforts with similar organisations as our own, in a form of small collaboration partnership. Our idea is to create an educational and informative program with the help of sport professionals and organisations, which will be delivered through a serie sessions organised for a most sensitive population of adolescent youth, 14-16 years old in primary and secondary schools.
Organizacija FARE (www.farenet.org) izdala je brosuru sa pregledom diskriminatorskih znakova i simbola koji se ne smeju pojavljivati na stadionima širom Evrope pod okriljem UEFA takmičenja. Spisak i vizual zabranjenih znakova i simbola mozete videti ovde
Putujuci na utakmice Lige Evrope , članovi udruženja Džentlmen su posetu Mančesteru i Dortmundu iskoristili za posetu Nacionalnim Muzejima Fudbala.Sigurni smo da bi i Srbija imala šta da pokaže u svom fudbalskom muzeju , te će članovi udruženja raditi na lobiranju kod odredjenih nadleznih institucija i FSS za otvaranjem ovakvog zdanja i u Srbiji.
Vladimir M. ( član udruzenje Džentlmen ) kao vodja projekta 'Developing of new generation sport fans' , ucestvovao na kick off sastanku svih projekata iz Erasmus + programa Evropske komisije za 2020 godinu . Tokom 2 dana provedena u Briselu razmenio je kontakte sa drugim učesnicima i sagledao mogućnosti za saradnju i dalje aktivnosti.
Pogledajte naše poslednje videe