FAN STORIES

Pobeda u Dablinu za prolaz na Mundijal

Deo ekipe Džentlmena koji je gajio nade da bi se pobedom u Dablinu mogli primaći Mundijalu u Rusiji je bio vredan i na vreme podneo zahtev za vize. Kako Irska nije bas blizu , vezanim letovima se nekako stiglo do Dablina. Na dan utakmice smo ranije ustali i posle obilnog engleskog tj irskog doručka krenuli u šetnju do hotela u kom su bili smešteni igrači i rukovodstvo reprezentacije. Nekako se za razliku od pređašnjih gostovanja u vazduhu osecala pobednička atmosfera. Najzanimljivije je bilo sa golmanom Stojkovićem koji je u foajeu zbijao šale sa mladim igračima . Stariji i ‘poznatiji’ su bili na udaru malobrojnih navijača koji su tražili da naprave selfi sa njima. Kada smo preuzeli karte za utakmicu (svi navijači Srbije su bili smešteni na jednom mestu kod korner zastavice) krenuli smo ka centru grada.

U pešačkoj zoni su skoro svi pubovi bili puni i uglavnom se pilo pivo i visli. Bilo i malo zadirkivanja sa domaćim navijačima ali sve u granicama ferpleja.Zanimljivo je da u gradu ima mnogo mladih ljudi i studenata. Popili smo Irsko pivo u području sa najvećom koncentracijom pubova i klubova i kafića koje se zove ‘The Temple Bar’. Bili smo i u Oliver St Gogarty , ali i u najstarijim pub-u u Dablinu koji datira još iz 1198 godine , a verovatno se slučajno nalazi pored fabrike Guinness-a.

Po podne smo krenuli ka našem hotelu da bi se malo odmorili i brendirali u naše boje.

Stadion je jedno velelepno zdanje na kojem već izvesno vreme igra reprezentacija Irske. Veoma je akustičan i malo glasno navijanje odjekuje kao da ga pravi hiljade ljudi. Svi naši navijači su bili smešteni iza gola kod korner zastavice . Uglavnom su navijači stigli sa ostrva , mada je bilo i navijača iz cele Evrope. Standrdni kolorit gastosa je malo bio u koliziji sa nastupom klasičnih navijača ali to je već postalo standard na utakmicama reprezentacije u inostranstvu.

Utakmicu ste gledali i konačno se desilo ono da ne budemo bolji , a da pobedimo.

Posle utakmice smo otišli u opet u Temple ali smo trazili mesto gde cemo moći da pesmom proslavimo pobedu. Inače ulaz u klubove se plaća od 5 do 15 evra , dok je točenje alkohola zabranjeno za mladje od 18 godina.Zavrsili smo u Aka baru u blizini Griftona koji je stilski uredjen totalno drugačije. Zabava je iako je bio vikend bila zavrsena u 02 30h , ali su svi ostali u baru da pevaju na suvo i druže se još bar 1h.

Oko 03h smo se zaputili ka hotelu gde smo se spakovali i odremali do jutarnjeg leta koji nas je čekao u osvit zore. Tako je to sa low coast-erima.

Idemo dalje ka Rusiji.